U Gervaisovo vrijeme „pod Učkun su bile kućice bele“, a danas? Najbolje se to može saznati „na licu mjesta“.

Zato je skoro 120 učenika predmetne nastave, a s njima i trinaest profesora, 30. travnja 2024., posjetilo Gervaisovo rodno mjesto – Opatiju. Kroz šest različitih radionica upoznali su mjesta koja je Gervais opisao u svojim stihovima.

Između ostalog, obišli su mu rodnu kuću (hvala gospodinu Kinkeli koji je ljubazno primio učenike!), Portić, u kojem je „nonić va barke stal i furešton na kraje kričal: pite šen barke faren“, našli Gervaisa na Zidu slavnih, hodali putevima kojima je i one nekada hodao i istražili mnoštvo povijesnih lokacija.

Drugi su pronašli „perilo“, na kojemu je prala i Marija Lavanderka i uživali u šetnji Lungomare i pogledu na more, koje se i toga dana „leskalo, na tihen vetre zibalo i neš šapićalo“. A evo što su učenici zapisali, što su doživjeli:

„Lepo j' more, saki pogled zima.

Ki ne vidi to more, propustil je celi svet.“

Ono što su vidjeli u „Šetnji Gervaisovim stihovima“, to su i crtali na likovnoj radionici.

U parku Angiolina učenici su potražili zanimljiva imena biljnog svijeta, a nisu propustili ni opatijski simbol – kamelije, kao ni praktične zadatke – mjerenje promjera stabla ili očitavanje temperature i tlaka zraka.

Saznali su zašto je na mjestu gdje je danas Djevojka s galebom u Gervaisovo vrijeme bila Madonna, po čemu je Opatija dobila ime i koji svetac je čuva…

Bili su i u Gradskoj knjižnici i čitaonici „Viktor Car Emin“ Opatija gdje su doznali zašto je važna zavičajna zbirka i što se u njoj čuva, a zanimljivo je bilo i vidjeti zadnje što je Gervais napisao – dopisnicu koju je poslao upravo Caru Eminu.